Пређи на главни садржај

Rad pod šifrom „Vesnik slobode“

Svakodnevnicu Niša obeležava jedan konj, ili je možda to kobila. Pominje se najčešće u kontekstu tek tako nekakvog ukrasa po sred velike čekaonice.

Tamo se susreće i rastaje. Tu se smenjuju predsednici i gradonačelnici. Sindikati i studenti. Dočekuju se i ispraćaju godine. Vremenom, primećujem, postaje prava znamenitost grada on, ili ona, a ne “Oni”.
Da, taj konj ili već kobila. Verujem ipak da je čairska česma iz centra kriva za taj sinonim, i ako sam skoro ubeđen da je pogrešan, jer je ranije stajala tu.

Pravo je vreme da se osveži sećanje na važan detalj sa dotičnog vajarskog ostvarenja zaštićenog zakonom Države i krajnje da Gradjani Niša zaista odaju počast velikim prethodnima.

Izgradnju ovog “novog” obeležja u centru Grada ispratilo je nekoliko političkih odbora. Imali su dva idejna rešenja i dva puta polagali kamen temeljac. Nakon konačnog konkursa pobednički rad, pod šifrom “Vesnik Slobode”, velikog Antuna Augustinčića, majstora spomenika, posebno konjaničkih, podignut je sa četrdeset godina predistorije i svečno otvoren na šezdesetogodišnjicu slobode o Vidovdana 1937. godine.

Povelja položena u temelj Spomenika


Zastao sam nedavno tamo ispod “konjske guzice” pred severnom stranom postamenta, onom što se ne vidi sa druma i uvek ima za leđima gomilu koja je tu samo da čeka. Tren uhvaćen u večnosti. Istorija: “Niški komitet”


Gledam reljef u senci visoko podignute ruke koja diže Nišlije na ustanak.

Vraćam priču unazad negde u dane kad Miloš Obrenović izdejstvova kakvu takvu nezavisnost Srbiji. Na žalost po Nišlije granica Osmanlijske Imperije održala se kod Aleksinca do njegovog dalekog potomka budućeg Kralja Milana oslobodioca. U međuvremenu dok Nišava teče Kneževina Srbija razvija poljoprivredu i ima desetostruko veći izvoz od uvoza, Grad Niš i okolinu drže “loši momci”.



vešanje sveštenika, 1821; ilustracija, Istorijski arhiv Niša
Spravlja se najbolji burek, ali se ondašnja “vlast” bahati po selima i čaršiji. Ovome svedoče brojni pisani tragovi. Raspojasane paše i još gore kadije. Posle više neuspeha u manjim bunama priprema se takozvana “Niška zavera” jer “raja” više nije mogla, niti htela trpeti zuluma ili će biti i da su Nišlije ponovo videle svoj Grad dalje od trupalskih šuma.



Ozbiljnom “drmanju vlasti” svedoči prisustvo vojske Omer Paše Latasa i činjenica da je sam veliki vezir doputovao u Niš da ustanovi privremeni krivični sud. Hapsi i ubija sve sposobne za izvesno podizanje ustanka.



Tajno, po gradu, u kućama poznatih Nišlija, i daleko od Turaka i glavnog puta u Manastiru Veta, zapisuje se slavna istorija slobode pod obroncima Suve planine. Predvođeni uglednim niškim trgovcem Nikolom Rašićem, pre stočetrdeset godina, Nišlije formiraju tajnu nacionalno-političku organizaciju “Niški komitet”.


Inicijatori osnivanja bili su pomenuti Nikola Kole Rašić i zatim, redom Todor Milovanović, Dimitrije Đorđević, Milan Novičić, Tasko Uzunović, Đorđe Pop Manić, Todor Stanković i Mihajlo Božidarac.
Nikola Kole Rašić 

U kuću potonjeg, Mihajla, 24. februara 1874. godine okupljaju viđenije nišlije i ugledne nišlijske, moravske i zaplanjske seoske domaćine. Na Jevanđelje, pod srpskom zastavom i časnim krstom u ruci sveštenika Petra Ikonomovića, zajedno polažu zakletvu sledećim rečima:

Zaklinjemo se svemogućim Bogom jednim, da ćemo verno i bratski, složno raditi protivu petvekovnog krvopije, a u ime mile i željne nam slobode i dinastije loze Obrenovića. Tako, Braćo, sloški, da će nama svima Milosti pomoći, a uskoro nam dati da razvijemo pobedonosnu zastavu našeg jedinovernog Obrenovića na bedemu Niškom. Ura, Ura, Ura!

Živeo nam naš omiljeni viteški Knjaz Milana M. Obrenovića IV!

Živela Mati Srbija!

Zagrmelo je tog dana do konačne slobode Niša i celog juga Srbije i vijorenja zastave sa bedema Niške Tvrđave.


reljef sa spomenika













A ove godine navršava se tačno 140. godina od ovog bitnog trenutka za Grad Niš. Potreba za novim komitetom, ponovnom zakletvom Građana, raste. Šta se krije iza običaja da se prostačkim govorom skrnavi i degradira ne zalazim jer danas svi znaju sve. Usuđujem se da kujem javno novi “tajni plan”.

Prvo konspirativno pitanje je šta je i ko je zapravo ovde pravi konj ili kobila!?

Jeste Konj plemenita životinja ali razmislite šta izgovarate sledeći put kad nekog čekate tu pod Konjanikom koji se zove VESNIK SLOBODE!

Vesnik Slobode






 © Dalibor Popović Pop
*objavljen na portanu gradjanin.rs 11. januara 2014. godine

Коментари

Популарни постови са овог блога

"Braćo Srbi, stoko jedna!"

Rečima romana Tvrđava  podižem bedem između nas: “Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu reč kaže. Kako onda misliš da živiš?” Vinogradarski - Foto Šime Danas je prvi dan ostatka mog života. Braćo Srbi, stoko jedna! Pametnom dovoljno, budali i previše. Biće da ipak nismo svi isti i nikad nismo bili a da li ćemo pokazaće jutra. Meni se smrklo. Noć je. Duboka. Neću da razbijam telefonske govornice, autobuska stajališta, bijem pedere, prezirem Hrvate, pišem samo ćirilicom. Neću da navijam za “večite” i uzimam plastične kese u prodavnici. Ne pada mi na pamet da jedem u Mekdonaldsu i ako su im kese papirne. Neću da mrzim Beograd ili da mrzim, da čekam nekog kod konja, čekam nekog kod drugog konja, da nekog čekam, mlatim praznu slamu. Nema šanse da pijem vina iz “dedino” bure ili nišku vodu sa česme dokle god je onaj orač u vodovodu. Nikad ne palim, onako, dole sveću za mrtve a gore za žive. Ne palim ...

Народном позоришту у Нишу поводом јавне расправе: "Театар на раскршћу"

У настојању да Фестивал "Театар на раскршћу" постане манифестациј а од значаја за Град Ниш у области културе, п ружа м пуну личну и професионалну подршку Народном позоришту у Нишу .      Сматрам да је чин давања наведеног статуса овој манифестацији важан, неспоран и заслужен. Међутим, како би нишки позоришни Ф естивал "Театар на раскршћу" у наредним деценијама могао да расте, нужно је да манифестацију растеретимо од потенцијалних таблоидних полемика.  Ово отуд што би препирке скретале пажњу са темељне намере да фестивал буде респектабилан и да поседује својеврсну диломатску мисију.  Зато предлажем да јавности одмах понудимо прецизан одговор на питање шта је то „Балкански културни простор“ или да концепт унапредимо. У глобалном тренутку ова јавна расправа може да подсети на Нишку декларацију , историјски акт који је Краљевина Србија донела у првој години Великог рата, управо у Нишу.   Нисам упознат да ли је „Балкански културни простор“ уопште дефинисан ...

Огњен Авлијаш: Р(иј)еч убија више од било ког оружја

Игра случаја је хтела да се данас наврши тачно 25. година од потписивања Дејтонског споразума и буде дан изласка књиге Виноград Мехмед-бега , историјског романа о Босни и Херцеговини. Рекло би се да је тако предодређен пут ове књиге до читалаца ако погледамо и век уназад до потписивања Нишке декларације. Овај роман потписује Друштво књижевника и књижевних преводилаца Ниша у издавачкој едицији Друштво угледних стваралаца . Разговарајући са аутором Огњеном Авлијашем, писцем и угледним адвокатом из Бијељине, сазнајемо да, иако није имао, како каже, баш најјаснији мотив за писање, ова његова прича без икаквог прекрајања искрено говори о темама које су и болне и врло осетљиве, а тичу се дословно свих нас Кажете не постоји јасан мотив за писање, како и одакле црпете "инспирацију"? Заиста не знам како то функционише код осталих који пишу. Најједноставнији, па и најискренији одговор, ако хоћете, био би да док пишем имам неког или „нешто“ –   можда би то био приближнији термин, ко...