Пређи на главни садржај

Čuveni američki izdavač objavljuje novi album grupe EYOT

Navikli smo da svakim sledećim izdanjem muzički sastav EYOT iz Niša pomera granice i žanrova i produkcije, ali sada su sve digli na najviši nivo. Poznati su svi detalji svetske premijere njihovog petog i najambicioznijeg studijskog albuma do danas, kao i datum objavljivanja novog singla.

EYOT - foto Vanja Keser


Album pod nazivom 557799 objavljuje prestižna američka nezavisna izdavačka kuća ROPEADOPE iz Nju Džersija, a datum izlaska je 23. oktobar. Albumu će prethoditi singl Heartbeat koji će biti predstavljen 19. avgusta. Album 557799 snimljen je i masterizovan tokom novembra 2019. godine u dva kultna muzička studija u Engleskoj: Real World Pitera Gebrijela i Abbey Road. Fascinantni omot za novi album napravio je kultni umetnik iz Londona, Alban Lou.


Ovim ugovorom ostvarili smo višegodišnji cilj. Zbog situacije u kojoj se svi nalazimo nemamo velika očekivanja u smislu koncertne aktivnosti, pa ćemo se fokusirati na promociju albuma, dok se ne stvore uslovi za putovanja i nastupe. Ropeadope skoro svake godine ima Gremi osvajača, a ove godine ćemo i mi biti u konkurenciji. SnarkyPuppy, Christian Scott, Nate Smith, Edi Palmieri i mnoge poznate kolege su bile ili trenutno jesu pod njihovim okriljem. Pored nas, tu je od ranije i naš Dimitrije Vasiljević i to je veliki uspeh za našu džez scenu
poručuje Dejan Ilijić, líder grupe EYOT.

 
Alban Low
Podsećamo da je ovaj niški bend postigao ono najteže u muzici: došao je do svog zvuk, koji je prepoznatljiv svuda u svetu. Negde između roka i džeza, klasične i ambijentalne muzike, impresionizma i eksperimenta, oni povezuju različite stilove u jake i kompaktne kompozicije, naglašene emotivnosti.



EYOT karijera spade u izuzetne priče za bilo koje vreme i za bilo koji deo sveta. Objavili su do sada četiri albuma - sve za inostrane izdavačke kuće - i nastupili u više od 20 zemalja širom sveta, što je neverovatno dostignuće za bilo koji sastav, a posebno onaj koji svira džez. Sjajno prihvaćeni od publike i muzičke kritike gde god da dođu, stekli su reputaciju jednog od najzanimljivijih evropskih instrumentalnih bendova u poslednjoj deceniji. Njihovi koncerti izuzetan su doživljaji: uvek ispunjeni posebnom energijom koja slušaoca vodi daleko po horizontima naglašene osećajnosti.


Od prvih dana do danas muzika grupe EYOT izazivala je oduševljenje. Ivan Lončarević iz Pop Depresije je napisao: "Postoje anomalije u (muzičkom) svetu Srbije i regiona koje nije baš lako objasniti, ali koje mogu da budu ključne za nove generacije koje se i dalje pitaju ima li smisla baviti se profesionalno muzikom. Dejan Ilijić i EYOT su poseban slučaj i nadam se da će ljudi decenijama proučavati njihov primer i iskustva, iskoristiti sve što mogu, ali i uneti nešto novo, nešto svoje. Biti profesionalni muzičar iz Niša, svirati džez koji nije baš skroz džez ili čudni rokenrol bez pevanja, snimati albume u prestižnim studijima po svetu, imati ugledne izdavače koji nisu s neba pali u posao kojim se bave i stalno nalaziti nove izazove za sebe, svoj bend, svoju publiku, to je esencija tog čudesnog bića koje zovemo umetnik."



Коментари

Популарни постови са овог блога

"Braćo Srbi, stoko jedna!"

Rečima romana Tvrđava  podižem bedem između nas: “Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu reč kaže. Kako onda misliš da živiš?” Vinogradarski - Foto Šime Danas je prvi dan ostatka mog života. Braćo Srbi, stoko jedna! Pametnom dovoljno, budali i previše. Biće da ipak nismo svi isti i nikad nismo bili a da li ćemo pokazaće jutra. Meni se smrklo. Noć je. Duboka. Neću da razbijam telefonske govornice, autobuska stajališta, bijem pedere, prezirem Hrvate, pišem samo ćirilicom. Neću da navijam za “večite” i uzimam plastične kese u prodavnici. Ne pada mi na pamet da jedem u Mekdonaldsu i ako su im kese papirne. Neću da mrzim Beograd ili da mrzim, da čekam nekog kod konja, čekam nekog kod drugog konja, da nekog čekam, mlatim praznu slamu. Nema šanse da pijem vina iz “dedino” bure ili nišku vodu sa česme dokle god je onaj orač u vodovodu. Nikad ne palim, onako, dole sveću za mrtve a gore za žive. Ne palim ...

Народном позоришту у Нишу поводом јавне расправе: "Театар на раскршћу"

У настојању да Фестивал "Театар на раскршћу" постане манифестациј а од значаја за Град Ниш у области културе, п ружа м пуну личну и професионалну подршку Народном позоришту у Нишу .      Сматрам да је чин давања наведеног статуса овој манифестацији важан, неспоран и заслужен. Међутим, како би нишки позоришни Ф естивал "Театар на раскршћу" у наредним деценијама могао да расте, нужно је да манифестацију растеретимо од потенцијалних таблоидних полемика.  Ово отуд што би препирке скретале пажњу са темељне намере да фестивал буде респектабилан и да поседује својеврсну диломатску мисију.  Зато предлажем да јавности одмах понудимо прецизан одговор на питање шта је то „Балкански културни простор“ или да концепт унапредимо. У глобалном тренутку ова јавна расправа може да подсети на Нишку декларацију , историјски акт који је Краљевина Србија донела у првој години Великог рата, управо у Нишу.   Нисам упознат да ли је „Балкански културни простор“ уопште дефинисан ...

Огњен Авлијаш: Р(иј)еч убија више од било ког оружја

Игра случаја је хтела да се данас наврши тачно 25. година од потписивања Дејтонског споразума и буде дан изласка књиге Виноград Мехмед-бега , историјског романа о Босни и Херцеговини. Рекло би се да је тако предодређен пут ове књиге до читалаца ако погледамо и век уназад до потписивања Нишке декларације. Овај роман потписује Друштво књижевника и књижевних преводилаца Ниша у издавачкој едицији Друштво угледних стваралаца . Разговарајући са аутором Огњеном Авлијашем, писцем и угледним адвокатом из Бијељине, сазнајемо да, иако није имао, како каже, баш најјаснији мотив за писање, ова његова прича без икаквог прекрајања искрено говори о темама које су и болне и врло осетљиве, а тичу се дословно свих нас Кажете не постоји јасан мотив за писање, како и одакле црпете "инспирацију"? Заиста не знам како то функционише код осталих који пишу. Најједноставнији, па и најискренији одговор, ако хоћете, био би да док пишем имам неког или „нешто“ –   можда би то био приближнији термин, ко...